korisnička zona

korisničko ime

lozinka

Prijava

Registracija

korisno

Test frekvencijskog odziva

Testirajte frekvencijski opseg Vašeg audio sustava uz pomoć zvučnih datoteka!

bass (20 Hz - 100 Hz)

treble (8 kHz - 20 kHz)

Što je potrebno?
Obje datoteke, prazni CD, kvalitetan mikrofon i računalo.

Što datoteke sadržavaju?
Obje datoteke ("bass" i "treble") snimljene su kao PCM datoteke u nekomprimiranom formatu (.wav) sa frekvencijom uzorkovanja 44kHz u rezoluciji 16 bita (CD kvaliteta) na referetnom nivou 0dB. Na početku svake datoteke snimljen je sinusoidalni signal frekvencije 1000 Hz u dužini 2 s koji služi za kalibriranje snimljenog signala na nivo 0dB nakon kojeg slijedi pauza od 2 s.
- Datoteka "bass" sadrži sinusoidalni signal u rasponu frekvancija od 20 Hz do 100 Hz u koracima 10 Hz (20 Hz - 30 Hz, 30 Hz - 40 Hz...), trajanja 2 s sa stankom 0.5 s između pojedinih koraka.
- Datoteka "treble" sadrži sinusoidalni signal u rasponu frekvancija od 8 kHz Hz do 20 kHz Hz u koracima 1 kHz (8 kHz - 9kHz, 9 kHz - 10 kHz...) sa stankom 0.5 s između pojedinih koraka.

Zašto?
Slušanje prosječnog Hi-Fi sustava u prosječnoj prostoriji daleko je od idealnog. Uz pomoć ovih datoteka steći ćete uvid u nesavršenosti frekvancijskog odziva zvučnika u Vašoj prostoriji, te saznati što i koliko mijenjati da dobijete vjerniju reprodukciju zvuka

Kako?
- Datoteke nakon preuzimanja treba snimiti na klasični CD (Audio CD) i pokrenuti ga iz CD (DVD) playera spojenog na Hi-Fi sustav.
- Ukoliko je Vaš Hi-Fi sustav koncipiran kao sustav kućnog kina isključite surround mod i ostavite sustav u klasičnom stereo modu.
Ukoliko imate priključen subwoofer obavezno podesite da ulazni signal subwoofera bude deriviran iz prednjih zvučnika (podesiti sukladno uputama proizvođača Vašeg audio receivera-pojačala).
- Isključite sve filtere i procesore zvuka (sve tonske kontrole i ekvilajzere postavite u neutralni položaj), regulator glasnoće postavite u proizvoljan položaj.
- Mjerenje treba obaviti mikrofonom smještenim u poziciji slušanja uz minimalnu pozadinsku buku a izlaz iz mikrofona spojiti na računalo na kojem ćete snimati rezultat. Nivo ulaznog signala na ulazu u zvučnu karticu računala obavezno podesiti kako ulazni signal ne bi prelazio 0dB. Za to je treba koristiti uvodni signal od 1000 Hz u trajanju 2 sec.
- Nakon snimanja potrebno je analizirati snimljeni zapis nekim od raspoloživih programa (npr. Audacity) na način da se snimka najprije dovede na točan nivo 0dB i to tako što ćete pojačati cijeli zapis do nivoa gdje uvodni signal od 1000 Hz dolazi na nivo 0dB. Tako obrađeni zapis pogodan je za očitavanje odziva na pojedinim frekvencijama (putem analize frekvencija unutar programa) gdje ćete vidjeti na kojim frekvencijama Vaš sustav u sklopu prostorije slušanja imaju pad, te koliko dB pad iznosi.
Tek tada možete pristupiti korekcijama zvučne slike putem ekvilajzera na način da one frekvencije koje imaju pad pojačate za iznos pada kako bi dobili što je moguće idealniju frekvencijsku karakteristiku u Vašoj prostoriji.

kako koristiti?



Fazni test

Testirajte faznu ispravnost Vašeg zvučničkog sustava

fazni test

Što je potrebno?
Zvučna datoteka sa linka "fazni test" i prazni CD.

Što datoteka sadržava?
Datoteka "fazni test" snimljena je kao ružičasti šum u PCM (nekomprimiranom) formatu - wav sa frekvencijom uzorkovanja 44kHz u rezoluciji 16 bita (CD kvaliteta) na referetnom nivou 0dB.
Prvih 5 sekundi snimka je snimljena u fazi, nakon čega slijedi pauza (-∞dB) u trajanju 0.5 sekundi, narednih 5 sekundi snimka je snimljena sa pomakom u fazi od 180 stupnjeva nakon čega slijedi pauza (-∞dB) u trajanju 0.5 sekundi, te je zadnjih 5 sekundi snimka ponovno snimljena u fazi.

Zašto?
Slušanje prosječnog Hi-Fi sustava u prosječnoj prostoriji daleko je od idealnog. Uz pomoć ove datoteke steći ćete uvid u ispravnost faznog spoja Vaših zvučnika.

Kako?
- Datoteku nakon preuzimanja treba snimiti na klasični CD (Audio CD) i pokrenuti ga iz CD (DVD) playera spojenog na Hi-Fi sustav.
- Ukoliko je Vaš Hi-Fi sustav koncipiran kao sustav kućnog kina isključite surround mod i ostavite sustav u klasičnom stereo modu.
Ukoliko imate priključen subwoofer obavezno podesite da ulazni signal subwoofera bude deriviran iz prednjih zvučnika (podesiti sukladno uputama proizvođača Vašeg audio receivera-pojačala).
- Isključite sve filtere i procesore zvuka (sve tonske kontrole i ekvilajzere postavite u neutralni položaj), regulator glasnoće postavite u proizvoljan položaj.
- Postavite se u poziciju slušanja točno u sredinu između zvučnika.
- Za vrijeme reprodukcije prvih i zadnjih 5 sekundi trebali bi čuti zvuk koji dolazi točno iz sredine između Vaših zvučnika. Ukoliko ne možete točno odrediti da zvuk dolazi iz sredine imate neispravno fazno spojene zvučnike. Da biste ih ispravno fazno spojili dovoljno je da na JEDNOM od zvučnika okrenete polaritet (zamijenite + i - spoj na zvučnik).

kako koristiti?

Audio

MP 3 - kompresija i bitrate

Mp3 je komprimirani format što znači uklanja dio "nepotrebnih" podataka iz originalnog zapisa što kao posljedicu ima manju veličinu audio datoteke. Pod pojmom "nepotrebnih" podataka leži sva mudrost mp3 algoritma, odnosno sposobnost da smanji veličinu datoteke uz minimalno čujne gubitke u kvaliteti zvuka. "Nepotrebni" podaci koje algoritam izbacuje biraju se na osnovu nesavršenosti ljudskog uha, odnosno naše percepcije zvuka. Ljudski osjet sluha ne registrira sve dijelove zvučnog spektra, kao ni sve jačine zvuka jednako. Oni dijelovi za koje algoritam smatra da neće biti u dovoljnoj mjeri čujni, odnosno da će biti maskirani drugim dijelovima algoritam smatra "nepotrebnim" smanjujuči tako ukupnu veličinu datoteke. Kompleksnost algoritma je dakako puno veća, te ne svodi na puko izbacivanje pojedinih dijelova zapisa, ali u osnovi to je princip funkcioniranja istog.

Dakle, gubitaka IMA i to mora uvijek biti na umu. Jednom prebačeni audio zapis iz nekomprimiranog (PCM, wav...) u komprimirani, te povratno vraćen u nekomprimirani NIKAD neće (barem teoretski) biti iste kvalitete. Pitanje je samo koliko će ta razlika u kvaliteti biti čujna. Dakle, višestrukom konverzijom nekomprimiranog u komprimirani zapis i obratno kvaliteta se gubi i tu radnju treba izbjegavati gdje god je moguće. Ukoliko imate potrebu za obradom audio zapisa (skraćivanje, promjena nivoa - glasnoće ili sl.) uvijek za to koristite nekomprimirani zapis (wav), a konveriju u komprimirani (mp3) obavite na samom kraju, nakon svih obavljenih obrada na zapisu.

Kompresija unutar mp3 formata može biti definirana na dva načina:

  • stalna (fixed bitrate): definirani stupanj kompresije ostaje isti tijekom cijelog zapisa.
  • promjenjiva (variable bitrate): stupanj kompresije se mijenja tijekom zapisa.


Kod komprimiranja stalnim stupanjem kompresije moguće je da korisnik odabere prevelik stupanj kompresije (veći stupanj - manja datoteka) što za posljedicu ima čujni gubitak kvalitete zvuka (najčešće izražen kao nesavršenost u visokotonskom dijelu spektra u kompleksnijim dionicama muzičkog zapisa), dok će s druge strane odabir premalog stupnja kompresije imati za rezultat datoteku veću od optimalne (manji stupanj - veća datoteka) ali bez gubitaka u kvaliteti zvuka. Iskustvo pokazuje da je vrijednost "bitrate"-a od 192 kbps (192 kbita/s = 24 kB/s = cca 1.44 MB/min) dovoljna za se ne uoče razlike između nekomprimiranog i komprimiranog zapisa. Pošto većina današnjih programa za komprimiranje (encodera) kao osnovnu vrijednost bitrate-a daje 128kbps (0.96 MB/min) potrebno je procijeniti da li će nam ta vrijednost biti dovoljna. Ukoliko se glazba sluša uglavnom na mobitelu i jeftinim slušalicama - vjerojatno hoće, no ukoliko usti zapis budete slušali sa Hi-Fi linije - sigurno neće.
Dakako, moguće je odabrati i vrijednosti niže od 128kbps (112, 96...) no gubitak kvalitete zvuka je očit i na najlošijim reproduktorima, kao i više vrijednosti od 192 kbps (256, 320...) za koje će netko reći da je nepotrebno razbacivanje memorijskim prostorom, dok će drugi reći da "od viška glava ne boli".
Savjet: odaberite maksimalno moguće velik bitrate koliko vam mogućnosti (slobodan memorijski prostor) dozvoljavaju.

Kod komprimiranja promjenjivim stupnjem kompresije korisnik odabire maksimalni dozvoljeni bitrate (odnosno minimalni dozvoljeni stupanj kompresije), dok trenutni stupanj kompresije ovisi o zahtjevnosti materijala koji se komprimira, no bitno je naglasiti da on nikad ne pada ispod zadanog minimuma. Drugim riječima ukoliko korisnik odabere promjenjivi bitrate od 192 kbps to znači da će datoteka biti iste veličine ili manja u odnosu na komprimiranje stalnim bitrateom iste vrijednosti. S druge strane komprimiranje promjenjivim stupnjem kompresije može u najboljem slučaju dati snimku jednake kvalitete kao komprimiranje stalnim stupnjem kompresije iste vrijednosti. Brigu o trenutnom bitrateu vodi encoder i tu postoje razlike između različitih encodera. Drugim riječima svi encoderi ne izvršavaju jednako kvalitetno svoju zadaću, te je uputno prethodno isprobati nekolicinu dostupnih. U većini slučajeva su komercijalni encoderi bolji od besplatnih.Ovo treba imati na umu kod odabira bitratea jer je moguće da promjenivi bitrate od 192kbps zvuči lošije od istog stalnog bitratea!
I ovdje, kao i kod stalnog stupnja kompresije vrijedi pravilo: odaberite maksimalno moguće veliki bitrate koliko vam mogućnosti (slobodan memorijski prostor) dozvoljavaju.

Dobro je zapamtiti:

  • veći bitrate -> manji stupanj kompresije -> veća datoteka -> manji gubitak kvalitete zvuka.
  • višestruke konverzije komprimiranog zapisa vode gubitku kvalitete.
  • kvalitetu zapisa izgubljenu prevelikom kompresijom nemoguće je obnoviti.
datum objave: 02.09.2009.
autor: administrator
komentar
Komentari članka :
NEMA KOMENTARA