korisnička zona

korisničko ime

lozinka

Prijava

Registracija

korisno

Test frekvencijskog odziva

Testirajte frekvencijski opseg Vašeg audio sustava uz pomoć zvučnih datoteka!

bass (20 Hz - 100 Hz)

treble (8 kHz - 20 kHz)

Što je potrebno?
Obje datoteke, prazni CD, kvalitetan mikrofon i računalo.

Što datoteke sadržavaju?
Obje datoteke ("bass" i "treble") snimljene su kao PCM datoteke u nekomprimiranom formatu (.wav) sa frekvencijom uzorkovanja 44kHz u rezoluciji 16 bita (CD kvaliteta) na referetnom nivou 0dB. Na početku svake datoteke snimljen je sinusoidalni signal frekvencije 1000 Hz u dužini 2 s koji služi za kalibriranje snimljenog signala na nivo 0dB nakon kojeg slijedi pauza od 2 s.
- Datoteka "bass" sadrži sinusoidalni signal u rasponu frekvancija od 20 Hz do 100 Hz u koracima 10 Hz (20 Hz - 30 Hz, 30 Hz - 40 Hz...), trajanja 2 s sa stankom 0.5 s između pojedinih koraka.
- Datoteka "treble" sadrži sinusoidalni signal u rasponu frekvancija od 8 kHz Hz do 20 kHz Hz u koracima 1 kHz (8 kHz - 9kHz, 9 kHz - 10 kHz...) sa stankom 0.5 s između pojedinih koraka.

Zašto?
Slušanje prosječnog Hi-Fi sustava u prosječnoj prostoriji daleko je od idealnog. Uz pomoć ovih datoteka steći ćete uvid u nesavršenosti frekvancijskog odziva zvučnika u Vašoj prostoriji, te saznati što i koliko mijenjati da dobijete vjerniju reprodukciju zvuka

Kako?
- Datoteke nakon preuzimanja treba snimiti na klasični CD (Audio CD) i pokrenuti ga iz CD (DVD) playera spojenog na Hi-Fi sustav.
- Ukoliko je Vaš Hi-Fi sustav koncipiran kao sustav kućnog kina isključite surround mod i ostavite sustav u klasičnom stereo modu.
Ukoliko imate priključen subwoofer obavezno podesite da ulazni signal subwoofera bude deriviran iz prednjih zvučnika (podesiti sukladno uputama proizvođača Vašeg audio receivera-pojačala).
- Isključite sve filtere i procesore zvuka (sve tonske kontrole i ekvilajzere postavite u neutralni položaj), regulator glasnoće postavite u proizvoljan položaj.
- Mjerenje treba obaviti mikrofonom smještenim u poziciji slušanja uz minimalnu pozadinsku buku a izlaz iz mikrofona spojiti na računalo na kojem ćete snimati rezultat. Nivo ulaznog signala na ulazu u zvučnu karticu računala obavezno podesiti kako ulazni signal ne bi prelazio 0dB. Za to je treba koristiti uvodni signal od 1000 Hz u trajanju 2 sec.
- Nakon snimanja potrebno je analizirati snimljeni zapis nekim od raspoloživih programa (npr. Audacity) na način da se snimka najprije dovede na točan nivo 0dB i to tako što ćete pojačati cijeli zapis do nivoa gdje uvodni signal od 1000 Hz dolazi na nivo 0dB. Tako obrađeni zapis pogodan je za očitavanje odziva na pojedinim frekvencijama (putem analize frekvencija unutar programa) gdje ćete vidjeti na kojim frekvencijama Vaš sustav u sklopu prostorije slušanja imaju pad, te koliko dB pad iznosi.
Tek tada možete pristupiti korekcijama zvučne slike putem ekvilajzera na način da one frekvencije koje imaju pad pojačate za iznos pada kako bi dobili što je moguće idealniju frekvencijsku karakteristiku u Vašoj prostoriji.

kako koristiti?



Fazni test

Testirajte faznu ispravnost Vašeg zvučničkog sustava

fazni test

Što je potrebno?
Zvučna datoteka sa linka "fazni test" i prazni CD.

Što datoteka sadržava?
Datoteka "fazni test" snimljena je kao ružičasti šum u PCM (nekomprimiranom) formatu - wav sa frekvencijom uzorkovanja 44kHz u rezoluciji 16 bita (CD kvaliteta) na referetnom nivou 0dB.
Prvih 5 sekundi snimka je snimljena u fazi, nakon čega slijedi pauza (-∞dB) u trajanju 0.5 sekundi, narednih 5 sekundi snimka je snimljena sa pomakom u fazi od 180 stupnjeva nakon čega slijedi pauza (-∞dB) u trajanju 0.5 sekundi, te je zadnjih 5 sekundi snimka ponovno snimljena u fazi.

Zašto?
Slušanje prosječnog Hi-Fi sustava u prosječnoj prostoriji daleko je od idealnog. Uz pomoć ove datoteke steći ćete uvid u ispravnost faznog spoja Vaših zvučnika.

Kako?
- Datoteku nakon preuzimanja treba snimiti na klasični CD (Audio CD) i pokrenuti ga iz CD (DVD) playera spojenog na Hi-Fi sustav.
- Ukoliko je Vaš Hi-Fi sustav koncipiran kao sustav kućnog kina isključite surround mod i ostavite sustav u klasičnom stereo modu.
Ukoliko imate priključen subwoofer obavezno podesite da ulazni signal subwoofera bude deriviran iz prednjih zvučnika (podesiti sukladno uputama proizvođača Vašeg audio receivera-pojačala).
- Isključite sve filtere i procesore zvuka (sve tonske kontrole i ekvilajzere postavite u neutralni položaj), regulator glasnoće postavite u proizvoljan položaj.
- Postavite se u poziciju slušanja točno u sredinu između zvučnika.
- Za vrijeme reprodukcije prvih i zadnjih 5 sekundi trebali bi čuti zvuk koji dolazi točno iz sredine između Vaših zvučnika. Ukoliko ne možete točno odrediti da zvuk dolazi iz sredine imate neispravno fazno spojene zvučnike. Da biste ih ispravno fazno spojili dovoljno je da na JEDNOM od zvučnika okrenete polaritet (zamijenite + i - spoj na zvučnik).

kako koristiti?

Audio

MP3 - povijest

Pojavom iPoda, ali i mobitela sa mogućnošću reprodukcije glazbe došlo je do velike popularizacije prijenosnih audio playera pa se danas na tržištu može doslovno birati između modela različitih proizvođača pri čemu se kao najčešći format zapisa glazbenog sadržaja koristi mp3.
Mp3 je skraćenica od punog naziva audio formata "MPEG-1 Audio Layer 3" kojeg je razvijao institut Fraunhofer (Njemačka) u prvoj polovici 90-ih godina 20.st. Često se pitamo zašto baš naziv "mp3"? Želja za smanjenjen veličine audio datoteke uz što manji gubitak kvalitete datira još od početka 80-ih godina, odnosno od pojave komercijalnog digitalnog audia. Prethodnici mp3 formata bili su uglavnom rezervirani za profesionalnu upotrebu zbog velikih hardverskih zatjeva te kompleksnosti algoritama ili nisu pobudili veće zanimanje zbog slabe učinkovitosti (mali stupanj kompresije). Neki od tih algoritama odobreni su početkom 90-ih godina 20.st. i od strane "Movie Pictures Expert Group" (MPEG) kao dio ISO MPEG-1 standarda, pa su tako "MPEG-1 Audio Layer 1" i "MPEG-1 Audio Layer 2" neposredni prethodnici danas poznatog mp3 formata.

Prvi mp3 encoder i player Winplay3 pojavio se 1995. godine i odmah stekao ogromnu popularnost pogotovo kao format pogodan za razmjenu putem interneta zbog puno manje veličine audio datoteka koje su na taj način postale pogodne za prijenos internetom, ali i zbog (u to vijeme) malih kapaciteta tvrdih diskova na PC-ima na kojima je jedva mogao stati jedan(!) audio CD u nekomprimiranom formatu (cca 600 MB). Za današnje pojmove ovaj podatak zvuči smiješno, no tada je on predstavljao tada je on na kušnju stavljao većinu kućnih računala.
Uz mp3 format vežu se i brojni sudski procesi zbog nelegalne distribucije muzičkih naslova putem interneta i tzv. peer-to-peer načina distribucije.

Ovdje moramo navesti i nepravedno zapostavljeni mp3PRO format čija popularnost nikad nije dostigla popularnost "običnog" mp3 formata usprkos činjenici da mu je efikasnost bila gotovo dupla, odnosno da je audio datoteke komprimirao sa duplim stupnjem kompresije uz istu kvalitetu zvuka kao mp3.

datum objave: 04.09.2009.
autor: administrator
komentar
Komentari članka :
NEMA KOMENTARA